Kultni kambodžanski redatelj Rithy Pahn ovim filmom zaista je složio sliku koja nam je nedostajala u svemu što smo znali o režimu Crvenih Kmera i to na posve originalan način. Kombinacijom arhive, podrobnog emotivnog pripovijedanja i sa sto malih glinenih lutkica prikazao je cijelu jednu mini-epohu vlastitog života s kraja 70-ih godina. Tada jedanaestogodišnjak, Pahn je svjedočio svom zlu koje se nadvilo nad ovu zemlju, a ovim filmom suptilno nam je podastro svoje djetinjstvo u tada, sasvim sigurno, najparanoičnijoj zemlji na svijetu. No on se othrvao osuđivanju i na posebno suptilan i vizualno fascinantan način pokazao zašto ga smatraju jednim od najoriginalnijih nezavisnih redatelja današnjice. Film je nakon premijere u Cannesu izazvao nepodijeljeno oduševljenje publike, kritike te naposljetku i žirija koji mu je dodijelio prestižnu nagradu 'Un Certain Regard - Izvjestan pogled'. Film je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, kao i za najbolji europski dokumentarac Europske filmske akademije. Panh je osnovao i audiovizualni centar Bophana, s ciljem očuvanja audiovizualne baštine Kambodže.
FESTIVALI: Academy Award Oscar - nominiran za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma; Cannes Film Festival - nagrada "Un Certain Regard Award" - "Izvjestan pogled"; Cinemanila International Film Festival, Filipini - nagrada žirija; Europska filmska nagrada - nominacija za najbolji dokumentarac; Ghent Film Festival, Belgija - specijalno priznanje; Jerusalem Film Festival, Izrael - najbolji dokumentarac; IDFA, Amsterdam, Nizozemska; London Film Festival, London, UK - konkurencija; Cambodia International Film Festival, Kambođa, Phnom Penh; New York Film Festival - konkurencija
RITHY PANH (1964.) međunarodno je priznati dokumentarist iz Kambodže. Filmsko obrazovanje stekao je u Francuskoj, a filmovi mu se fokusiraju na posljedice krvavog režima Crvenih Kmera. 1975. godine Kmeri su protjerali njegovu obitelj iz Phnom Penha te njegova djela autentično i intimno progovaraju kroz to iskustvo. Jedno za drugim, svi članovi obitelji - otac, majka, sestra i nećaci - umrli su od gladi i iscrpljenosti u udaljenom radnom kampu u ruralnoj Kambodži. Rithy je 1979. pobjegao na Tajland gdje je neko vrijeme živio u izbjegličkom kampu. Kasnije je stigao u Pariz gdje je diplomirao na Nacionalnoj visokoj filmskoj školi (IDHEC). Filmove je počeo snimati 1990. godine. Njegov prvi dugometražni dokumentarac 'Site 27' osvojio je Grand Prix na Festival de Amiens. Dokudrama 'Rice People' iz 1994. prikazana je u natjecateljskom programu u Cannesu, a bila je i prvi kambodžanski kandidat za nagradu Oscar. Neki od filmova koje je Panh režirao jesu: 'The Land of the Wandering Souls' (2000.), 'S 21: The Khmer Rouge Killing Machine' (2003.), 'The Burnt Theatre' (2005.), 'Paper Cannot Wrap up Embers' (2007.), 'Duch, Master of the Forges of Hell' (2012.).
↧