Brelanin Antonio Zelić jedan je od brojnih Dalmatinaca koji su tijekom 19. stoljeća bolji život potražili izvan domovine. Međutim, kao i mnogi drugi, on se nije uputio na Zapad, već na Istok, u osmansku prijestolnicu Istanbul. Po dolasku u grad na Bosporu Zelić se zapošljava u Cayolovoj litografskoj tiskari, prvoj takve vrste u Osmanskom Carstvu. Nakon što je ispekao zanat, Antonio otvara vlastitu tiskaru "Zelić i sinovi". Njegov rad s uspjehom nastavljaju njegovi nasljednici, pa tiskara Zelićevih postaje jedna od najuglednijih u cijelom Carstvu. Za svoj rad Zelići su dobili brojna osmanska i međunarodna priznanja, uključujući i odlikovanja pape, sultana i perzijskog šaha.
↧